Odabirom navedene teme za blog,
autorica Vesne Ćorić i Gordane Buljan Flander, htjela sam naglasiti i objasniti
jedan od svakodnevnih problema današnjice a to je zanemarivanje djece. Tema
usko je povezana sa temom zlostavljanja djece koja se nalazi u jednoj od tema
kolegija razvojne psihologije.
Zanemarivanje je najčešće
prepoznat oblik zlostavljanja djece a njegov pojam podrazumijeva različitu
skupinu uvjeta s različitim posljedicama koje mogu varirati.
U tekstu se spominje 4 vrste
zanemarivanja djece a to su: psihičko, fizičko, obrazovno i u novije vrijeme
javlja se i okolinsko zanemarivanje.
Neprecizna definicija
zanemarivanja ograničava našu sposobnost da otkrijemo da li se kod definiranja
zanemarivanja trebamo fokusirati na roditelja ili dijete ili pak je
zanemarivanje zapravo nezadovoljavanje dječjih potreba. Unatoč visokom stupnju
zanemarivanja u današnjem vremenu, na tom području provedeno je relativno malo
istraživanja.
Podaci govore kako su djeca kod
kuće najčešće zanemarena a utjecaj okoline raste s djetetovom dobi.
Istraživanja su pokazala kako je siromaštvo najveći rizčni čimbenik za
nenapredovanje djece te je poznato da oni roditelji koji su bili izloženi
nasilju i koji su bili zanemarivani kao djeca imaju veliku predispoziciju da i
oni samu zanemaruju svoje dijete.
Ponašanje djeteta je centralno
kada se razmatraju posljedice zanemarivanja. Zanemarena djeca su više pasivna i
povučena ponašanja za razliku od nezanemarene djece, te djeca koja su iskusila
više vrsta zanemarivanja bila su introvertirana. Također, ako dijete ima
nestabilan odnos sa roditeljima, javlja se nesigurna privrženost, agresivno ili
povučeno ponašanje. Zanemarivanje djece je jedan od rizičnih čimbenika za fizičko nasilje
i kriminalno ponašanje djeteta u kasnijoj dobi.
Zanemarivanje djece razlikuje se
od najvećeg djela medicinske problematike jer je to socijalno temeljen problem
a nema puno podataka o zanemarivanju kao zlostavljanju djeteta.
Pedijatrijska praksa fokusirana
je na ranu dijagnozu zanemarivanja a za prevenciju zanemarivanja djeteta
potrebne su identifikacija, procjena i intervencija.
U Hrvatskoj je zlostavljanje
djece nedovoljno prepoznato i nesankcionirano te postoji potreba za većim
istraživanjem i shvaćanjem zanemarene djece u društvu.
Smatram da je škola jedan od
velikih čimenika kao i obitelj koji utječu na djecu te mi kao učitelji trebamo
prepoznati kada je neko dijete zlostavljano odnosno zanemarivano da pokušamo to
spriječiti u najranijoj fazi.
Više o temi možete pronaći na članku:
http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=34997
Zanemarivanje djece trebalo bi se pokusavati izbjegavati i ne dozvoljavati te sprjecavati ako se takav slucaj primjeti.Mi kao ucitelji ako primjetimo da se takvo nesto vrsi na djetetu u nasem razredu,odmah trebamo reagiratii..Zanemarivanje nekog djeteta moze biti jako kobno za njega i imati dugotrajne posljedice za zivot,te je zato potrebno poduzeti sve mjere da se to sprijeci u najranijoj fazi.
OdgovoriIzbrišiU svom zivotu sam se susrela s puno osoba za koje bi se moglo reci da su na neki nacin zlostavljana. Kako od strane roditelja tako i od strane vrsnjaka. Razumijem tvoje misljenje kako bi skola tj ucitelji trebali reagirati na to ali cesto znaju nastati problemi ako se to dogodi. Jer takav slucaj sam ja imala u osnovnoj skoli. Na kraju su sve svalili na uciteljicu i optuzili ju da laze, a djete je stvarno bilo zlostavljano. Mislim da je ovome najbolje pristupiti oprezno i pokusati ne dovesti sebe kao ucitelja u neugodnu situacija, ali svejedno probatti pomoci.
OdgovoriIzbrišiSvakodnevno bi tijekom obrazovanja trebalo obraćati pažnju na zanemarivanje i zlostavljanje djece. Od najranije dobi važno je isticati što se smije, a što ne. Isto tako važno je i reagirati ukoliko primjetimo zanemarivanje. Svakom djetetu treba pridavati jednaku pažnju jer se tako jedan pojedinac može osjećati usamljeno, ogorčeno, nezadovoljno čitavog života.
OdgovoriIzbrišiČesto ljudi odlučuju zanemariti ovakvo ponašanje nad djetetom, jer smatraju da će to netko drugi učiniti. To nikako nije pravo rješenje, promjena počinje od nas samih, i svi bi se trebali potruditi da se ovakvo nešto iskorijeni.
OdgovoriIzbrišiPuno je primjera ovakve djece koja iz dana u dan žive praktički sama sa sobom. Nemaju nikakve intekacije sa svojim prijateljima niti uživaju u djetinjstvu i životu. Smatram da se to treba promijeniti kako bi se sva djeca normalno razvijala i normalno fukcionirala.
OdgovoriIzbrišiKoličina zanemarivane djece iz dana u dan se povećava. Tomu je razlog najvjerovatnije moderan način življenja roditelja koji se shvaćaju koliko je njihovoj djeci potrebna blizina. Učitelji bi roditeljima trebali više ukazivati na potrebu rada s njihovim djetetom.
OdgovoriIzbrišiŽalosno je koliko roditelja ne razumije važnost održavanja bliskih odnosa sa svojom djecom. Na učiteljima je da iz djetetovog ponašanja i načina na koji se to dijete ponaša shvate ukoliko je dijete zanemarivano te bi trebali poduzeti nešto po tom pitanju dok ne bude kasno.
OdgovoriIzbrišiUčitelji bi trebali biti spremni primjetiti ukoliko je djete zanemareno ili zlostavljano, ali isto tako i moraju paziti na koji će način reagirati i što će učiniti jer uz takve situacije dolaze još brojni problemi.
OdgovoriIzbrišiLijep post i zanimljiva tema !
OdgovoriIzbrišiZanemarena djeca veliki su problem. Bilo da su zanemarena od strane roditelja, učitelja ili svojih vršnjaka treba se pronaći način kako pomoći takvoj djeci jer se ona najčešće osjećaju usamljeno, uplašeno i odrastanjem u takvoj okolini stječu strah prema interakciji s ljudima što im uvelike otežava život. Gledala sam dokumentarac o curici o kojoj se nitko nije brinuo do njene6 godine, živjela je s majkom koja joj je samo davala najosnovnije za preživjet i djevojčica se nije mogla razviti u normalno biće. Nije znala govoriti ni hodati. Nakon usvajanja, stanje joj se malo poboljšalo ali ne kao što bi to bilo da je odgajana na normalan način.. sada se vodi kao dijete s posebnim potrebama što nam ukazuje na to koliko je odgoj bitan , a zanemarivanje opasno.
Smatram da postoje mnoge osobe koje bi mogle pomoći dijetetu koje je zanemarivano. Dovoljno je da se samo uoči zanemarivano dijete te da se odmah djeluje.
OdgovoriIzbrišiNema puno filozifije kod ove teme sa moje strane. Ako vidimo zanemareno djete trebamo odmah reagirati inače može doći do velike štete.
OdgovoriIzbrišiSviđa mi se odabir teme i način problematiziranja. Mislim da je to nažalost jako aktualan problem u svijetu pa i u Hrvatskoj. Osim obitelji, najveću zadaću u prepoznavanju i reagiranju na zanemarivanje djece imaju učitelji i škole. Nijedno dijete nije zaslužilo biti zanemareno i mislim da im je potrebna velika pomoć i podrška koju učitelji moraju znati i moći pružiti.
OdgovoriIzbrišiSviđa mi se odabir teme i način problematiziranja. Mislim da je to nažalost jako aktualan problem u svijetu pa i u Hrvatskoj. Osim obitelji, najveću zadaću u prepoznavanju i reagiranju na zanemarivanje djece imaju učitelji i škole. Nijedno dijete nije zaslužilo biti zanemareno i mislim da im je potrebna velika pomoć i podrška koju učitelji moraju znati i moći pružiti.
OdgovoriIzbrišiSvakodnevno susrećemo djecu koja su zanemarena od strane roditelja i obitelji ili od strane vršnjaka. Zanemarena djeca povučena su i teško razvijaju samopouzdanje ili su pak probleatična. Ako djeci ne pružamo dovoljno pažnje i zanemarujemo ih to će zasigurno ostaviti velike posljedice na njegov daljnji razvoj i u konačnici na njegov život kao odrasle osobe.
OdgovoriIzbrišiVrlo je bitno sprijeciti zanemarivanje zato bi svaki ucitelj trebao imati prisen odnos s roditekjima I djecom kako bi bio upoznat situacijom u njihovu domu.
OdgovoriIzbrišiDijete se nikada nesmije zanemariti, treba im pružati nužnu toplinu da se ono može emocionalno razviti kako treba.
OdgovoriIzbrišiZanemarivanje djece je danas postao preučestali problem, smatram da većina roditelja svjesno ne zanemaruje svoje dijete nego da je to zbog užurabanog načina života, dva posla, itd.
OdgovoriIzbrišiNo, ono što je žalosno jest to da roditelji koji imaju vremena provodi vrijeme sa svojim djetetom i aktivno se baviti njime radije ispijaju kavu ili gledaju televiziju.
Još uvijek pamtim ovu situacije iz osnovne škole. Jedna djevojka (tada 4.-5. razred osnovne) je zvala policiju i rekla da je otac fizički zlostavlja, naime to nije bila istina. Djevojčici je falila potrebna ljubav i pažnja oca i nije znala kako ju dobiti nego na ovaj način. Ali jasno je da ju je otac zlostavljao tako što ju je zanemarivao.
Na žalost sve je više takve djece u svijetu. Nadam se da će se uskoro ta brojka smanjiti i da ćemo se svi mi učestvovati u poboljšanju te situacije.
OdgovoriIzbrišiDijete nebi trebalo biti zanemareno jer to može utjecati na njegov emocionalni razvoj. Ukoliko dođe do toga, važna je reakcija učitelja ili neke druge osobe.
OdgovoriIzbrišiSvakom djetetu treba pridavati jednaku pažnju jer jedino se tako dijete neće osjećati osamljeno, ogorčeno te nezadovoljno čitavim životom.
OdgovoriIzbriši