AKADEMSKE I SOCIJALNE ODREDNICE OPĆEG ZADOVOLJSTVA ŠKOLOM

   

Uzrečica: ''Čovjek uči dok je živ.'' je jedan od razloga zašto sam odabrala ovu temu. Čovjek pola života provede učeći u školi ili na fakultetu a kada ima pozitivan stav prema školi i učenju sve se čini lakše te je zato potrebno pružiti kvalitetan školski sustav koji će pozitivno utjecati i na školu i samog učenika. Članak su napisale autorice Andreja Babić i Ivana Goreta.

Kada se govori o školi i obrazovanju, prve asocijacije uvijek su učenje, ispiti, ispitivanje i ocjene. Međutim, školski život uključuje puno više toga a dječje zadovoljstvo školom često je zanemareno.

Kroz niz godina provodila su se razna istraživanja o tome da li su djeca zadovoljna školom i kakav je njihov doživljaj škole a to zadovoljstvo je povezano sa mnogim individualnim i društvenim karakteristikama djeteta.

S obzirom na spomenuto može se zaključiti kako razmatranje zadovoljstva školom ne uključuje samo školska postignuća već i dodatne činitelje.U članku je iznijeto istraživanje kako su djeca zadovoljna školom odnosno kakav je njihov doživljaj.

Istraživanje je provedeno u školama u kojima su učenici 7. i 8. razreda osnovne škole na satu razredne zajednice zajedno popunjavali pripremljene upitnike. Sudjelovanje u istraživanju bilo je dobrovoljno i anonimno. Sudionicima je na početku kratko objašnjen postupak i svrha istraživanja, nakon čega su zamoljeni za suradnju i iskrenost u odgovaranju. U istraživanju su primijenjeni sljedeći instrumenti: Skala socijalne samoefikasnosti iz Upitnika samoefikasnosti za djecu, Skala percipirane akademske kontrole, kraća verzija Upitnika nastavničkog podržavanja autonomije te Skala općeg zadovoljstva školom i Skala socijalne integriranosti iz Upitnika kvalitete školskog života. Također, u istraživanju su prikupljeni podaci o spolu, razredu i školskom uspjehu učenika.

Popunjavanje je upitnika trajalo u prosjeku 20 minuta. Sveukupno je bilo ispitano 302 učenika, od kojih je bilo 137 učenika i 162 učenica.

Rezultati provedenog istraživanja upućuju na međusobnu povezanost između školskog uspjeha, percipirane akademske kontrole te zadovoljstva školom te to upućuje na zaključak da sami školski uspjeh, bez uvjerenja pojedinaca da su oni za njega zaslužni te da ga mogu kontrolirati, ne pridonosi zadovoljstvu školom.

Kroz temu shvatila sam da je zadovoljstvo školom veoma važno za djetetov razvoj, koncentraciju, pamćenje i općenito na život u školi te da učitelji uvijek trebaju na sve moguće načine pridonositi tom osjećaju jer nema sretne škole bez sretne djece.

Više o temi možete pronaći na članku: http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=219519

Zanemarivanje djece - rizični čimbenici, posljedice, uloga liječnika i mogućnosti prevencije

Odabirom navedene teme za blog, autorica Vesne Ćorić i Gordane Buljan Flander, htjela sam naglasiti i objasniti jedan od svakodnevnih problema današnjice a to je zanemarivanje djece. Tema usko je povezana sa temom zlostavljanja djece koja se nalazi u jednoj od tema kolegija razvojne psihologije.

Zanemarivanje je najčešće prepoznat oblik zlostavljanja djece a njegov pojam podrazumijeva različitu skupinu uvjeta s različitim posljedicama koje mogu varirati.

U tekstu se spominje 4 vrste zanemarivanja djece a to su: psihičko, fizičko, obrazovno i u novije vrijeme javlja se i okolinsko zanemarivanje.

Neprecizna definicija zanemarivanja ograničava našu sposobnost da otkrijemo da li se kod definiranja zanemarivanja trebamo fokusirati na roditelja ili dijete ili pak je zanemarivanje zapravo nezadovoljavanje dječjih potreba. Unatoč visokom stupnju zanemarivanja u današnjem vremenu, na tom području provedeno je relativno malo istraživanja.

Podaci govore kako su djeca kod kuće najčešće zanemarena a utjecaj okoline raste s djetetovom dobi. Istraživanja su pokazala kako je siromaštvo najveći rizčni čimbenik za nenapredovanje djece te je poznato da oni roditelji koji su bili izloženi nasilju i koji su bili zanemarivani kao djeca imaju veliku predispoziciju da i oni samu zanemaruju svoje dijete.

Ponašanje djeteta je centralno kada se razmatraju posljedice zanemarivanja. Zanemarena djeca su više pasivna i povučena ponašanja za razliku od nezanemarene djece, te djeca koja su iskusila više vrsta zanemarivanja bila su introvertirana. Također, ako dijete ima nestabilan odnos sa roditeljima, javlja se nesigurna privrženost, agresivno ili povučeno ponašanje. Zanemarivanje djece je  jedan od rizičnih čimbenika za fizičko nasilje i kriminalno ponašanje djeteta u kasnijoj dobi.

Zanemarivanje djece razlikuje se od najvećeg djela medicinske problematike jer je to socijalno temeljen problem a nema puno podataka o zanemarivanju kao zlostavljanju djeteta.

Pedijatrijska praksa fokusirana je na ranu dijagnozu zanemarivanja a za prevenciju zanemarivanja djeteta potrebne su identifikacija, procjena i intervencija.

U Hrvatskoj je zlostavljanje djece nedovoljno prepoznato i nesankcionirano te postoji potreba za većim istraživanjem i shvaćanjem zanemarene djece u društvu.

Smatram da je škola jedan od velikih čimenika kao i obitelj koji utječu na djecu te mi kao učitelji trebamo prepoznati kada je neko dijete zlostavljano odnosno zanemarivano da pokušamo to spriječiti u najranijoj fazi.

Više o temi možete pronaći na članku:

http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=34997